Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju. –Albert Einstein
Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti. – Charles Bukowski
Bio sam na sjednici Saborskog odbora za okoliš
Nakon lokalnih izbora malo sam stao s pisanjem. Ne zbog rezultata. Trebao sam novi motiv. I dobio ga pozivom na sjednicu Saborskog odbora za okoliš, na kojoj se raspravljalo o Strategiji gospodarenja otpadom Republike Hrvatske i Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028. u odnosu na ciljeve EU i RH da do 2030. šezdeset i pet posto (65 %) komunalnog otpada bude ponovno oporabljeno i reciklirano te do 2035. deset ili manje posto (10 %) ukupnog komunalnog otpada odloženo na odlagališta.
Poziv je uslijedio nakon moje reakcije, kada mi nije bilo omogućeno prisustvovanje sjednici posvećenoj problemu Jakuševca.
Pogledao sam priopćenje sa sjednice i iznenadio sam se. U opširnom priopćenju nema moga, ali ni doprinosa triju direktora Centara za gospodarenje otpadom – CGO. Na raspolaganju je snimka cijele sjednice, ali je pitanje tko ju je spreman pažljivo pogledati jer traje dva sata, pa se sažetak naših rasprava morao naći mjesta u priopćenju.
Prema stanju na području postupanja s otpadom, i prema onome za što se zalažem, i u čemu mi za pravo daje praksa već dvadeset i više godina, obratio sam se poslije sjednice predsjednici Odbora, kako očekujem da će se moji prijedlozi odnosno primjedbe, kada već nisu našli mjesta u priopćenju, uvažiti ili argumentirano odbaciti kod pripreme zaključaka. Predstavnica Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije nije smatrala potrebnim da odgovori na primjedbe učesnika na kraju sjednice, pa sad očekujem da će se na njih Ministarstvo očitovati prije donošenja zaključaka.
Što sam predložio, a nije našlo mjesta u priopćenju
Poznato je, da EU predlaže ciljeve koje treba postići, ali unatoč našim tumačenjima, kako su ciljevi obvezni, to ne odgovara stanju stvari. Naime, države imaju pravo odstupanja od ciljeva, što stoji u preambuli svakog zakonske obaveze iz EU. Za traženje nekog izuzeća, potrebno je jako dobro poznavanje oblasti kod kuće, ali i kod svih drugih država članica EU, te na osnovi toga pripremiti stručno obrazloženje zašto se od nečega odstupa. Države su autonomne i u odabiru načina ispunjavanja ciljeva. Na sjednici sam pitao, zašto je Hrvatska kao cilj do 2030. godine odabrala 65 % recikliranja, a na primjer Finska smatra da to ne može ispuniti i već se prije dobrih dvadesetak i više godina odlučila na recikliranje od samo nekih 35 %. Očekujem da u Ministarstvu za 65 % imaju racionalno objašnjenje, posebno ako se ima na umu, da materijalna oporaba podrazumijeva zahtjevnu komunalnu opremu i gospodarstvo koje može iskoristiti pojedine tokove otpada, čega Finska očito nema.
Naveo sam podatak kako se iz žute kante, čast izuzecima, pod upitnim financijskim uvjetima, može materijalno iskoristi samo nekih 10 % sakupljenog. Za ostalo se plaća, ovisno od frakcije i preko 300 €/tona. Kako u Hrvatskoj navodimo visok stupanj materijalne oporabe, a da za to, kako mislim da gotovo nemamo potrebnu infrastrukturu, izrazio sam sumnju u tako visok stupanj stvarne materijalne oporabe (recikliranja) i ukazao na potrebu pojašnjenja gdje i pod kojim uvjetima završava na izvoru odvojeni prikupljeni otpad. Na primjeru Gospića i uvezenih i zakopanih 35.000 tona otpada, izrazio sam sumnju, da možda i dobar dio domaćeg, na izvoru izdvojenog neupotrebljivog otpada, slijedi Gospićku praksu.
Naveo sam sumnju u obradu dijela biootpada i primjer jedne od kompostana, kod koje su mi, poslije posjete, “cipele smrdjele tjednima”.
Smatram da tokovi otpada ne smiju ostati u zraku, po principu „majke mi“, i da jedan od zaključaka mora biti obvezna provjera toka pojedinih frakcija otpada, kako nas jednog dana ne bi dočekala provjera iz EU i možda i kazna za slučaj neadekvatnog zbrinjavanja otpada, višestruko veća od one za Crno brdo kraj Šibenika.
Upozorio sam na upitnu stručnu korektnost struke kod pripreme projekata. Pitao sam, kako je moguće da se u Zagrebu planira CGO Resnik bez odlagališta. U tom kontekstu sam naglasio važnost energana na GIO i ponovio poznatu činjenicu da smo mi uz Maltu jedini u EU koji smo do sada bili protiv iskorištavanja termičkog potencijala onog dijele otpada koji se ne može ili ne isplati materijalna oporabiti. Spomenuo sam, malo se hvaleći, da sam kasnih devedesetih surađivao na Slovenskoj strategiji otpada, čiji jedan od rezultata je bila i energana na GIO u Celju, izgrađena 2008. godine.
Kako je na sjednici bilo govora i o požarima, spomenuo sam problem samozapaljenja u procesu postupanja s otpadom, i naveo primjer Njemačke, gdje godišnje, prije svega zbog litijevih baterija, dolazi do 10.000 slučajeva (priznajem da me broj od 10.000 iznenadio) samozapaljenja.
Tehnikom obrade otpada na Karepovcu lako do 65 % recikliranja
Spomenuo sam i primjer nove tehnike obrade otpada u Splitu, koja može postati moguća alternativa konvencionalnim tehnologijama, i predložio da se članovi Saborskog odbora upoznaju s tom tehnologijom posjetom Karepovcu. Radi se o brzom postupku obrade biootpada. Umjesto u tjednima u obradi se u satima, uz mogućnost, da se zbog bioloških i inih svojstava proizvedenog poboljšavala tla, odvojeno prikupljeni i iz miješanog komunalnog otpada (MKO) izdvojeni i obrađeni biootpad, oporabi. O čemu se radi može se vidjeti iz priloga sa Ekozone, kojeg ponavljam i ponavljati ću i dalje. Kako je to možda i moguće rješenja za Jakuševac, i postupanje s otpadom u Zagrebu i Hrvatskoj detaljnije sam napisao u 429. poučku, nakon meni nedostupne rasprave u Saborskom odboru.
Ovom tehnikom ukazujem na mogućnost postizanja 65 % recikliranja. Naime, EU ne obavezuje isključivo na odvojeno prikupljanje pojedinih frakcija na izvoru, već obavezuje samo na ispunjavanje ciljeva o oporabi. Podloga za to je u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 8165) (2011/753/EU) …… koja kaže da se na sekundarnom mjestu izdvojeni otpad, koji se oporabi, smatra kao da je izdvojen na izvoru! To znači, kako to već dijelom rade u Splitu, ako se na odlagalištu Karepovac iz MKO izdvoji i obradi biootpada, kojeg i nakon izdvajanja dijela biootpada na izvoru, u MKO još ima dobrih 50 %, da će se s ovom jednostavnom tehnikom, u usporedbi s drugim komercijalnim tehnologijama obrade biootpada i višestruko jeftinijom, u Splitu postići i više od 65 % recikliranja.
Nije zanemarivo, da se obradom biootpada dobije produkt koji ima sposobnost brzog ozelenjivanja i sprječavanja erozije, kako je to pokazano na primjeru ozelenjivanja Karepovca.
Ovo je sigurno tema koja zaslužuje veliku pažnju ne samo Saborskog odbora, već prije svih Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je već pokazavši interes sufinanciranjem prvog uređaja.
Direktori CGO Kaštijuna, Marišćine i Bikarca znaju najbolje kada i kako centri imaju smisla
Šteta da u priopćenju nisu navedeni problemi s kojim se susreću trojica direktora Centara za gospodarenje s otpadom: Kaštijuna, Marišćine i Bikarca. Istaknut je problem plasmana proizvedenog goriva, činjenica da će centri teško ispunjavati zahtjev od 10 % dozvoljenog odlaganja do 2035. godine te problem neugodnih mirisa i posebno visok trošak radi osiguranja, u slučaju sve češćih pojava požara. Direktori sadašnjih CGO bi morali biti pitani, kod izgradnje svakog narednog CGO. Očito se ne pitaju, jer svaki naredni CGO kao da se gradi sumiranjem svih dosadašnjih pogrešaka. Samo da se koja ne propusti……
P.S. Pripremam 447. Viktorov poučak. Onako baš svečan. Slaviti će deseti rođendan.