“Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, ma kako teško ono bilo.” – Ivo Andrić
“Pitaš šta je nada. Aristotel kaže da je to budan san.” – Diogen
Kada je počela kampanja za izbor zagrebačkog gradonačelnika ostao bih po strani, da me za savjet oko otpada nije pitao jedan od kandidata za gradonačelnika, Pavle Kalinić. Na svakom od ranija četiri poučka na temu zagrebačkog otpada sam napisao, kako se iskreno nadam da će me i drugi kandidati pozvati kako bi pomogao da Resnik ne postane „frankenstein“. Naravno da se radilo o retoričkoj izjavi. Tko da pita i pozove za savjet, kada su otpad i Jakuševac samo tema za političko prepucavanje.
Peti prilog na tu temu ne bi bio objavljen, da me za intervju, nije zamolio jedan novinar. Nakon što sam pripremio odgovore, javio mi je, da njegov urednik ne bi htio objaviti, možda za njega, previše provokativan intervju. Kako mi trud ne bi propao, evo poučka u obliku intervjua.
Tvrdite već duže vrijeme da je CGO Zagreb kakav se planira u Resniku neodrživ. Možete li ponoviti zašto ne može bez deponije?
Tko god, čak i površno poznaje problematiku komunalnog otpada, zna da u domaćinstvima nastaje i otpad koji se ne može ponovno niti materijalno niti termički oporabiti. Čak kada bi se to htjelo bez obzira na trošak, uvijek ostane dio koji se mora odložiti. Nigdje na svijetu ne postoji niti jedan sistem postupanja s komunalnim otpadom bez odlagališta. Nigdje. Čak je i, u i tako po meni preambicioznom i za obične smrtnike neprovedivom zelenom planu EU, predviđeno da će se 2035. godine odlagati 10 % komunalnog otpada. Ne razumijem kakve bi dodatne argumente netko trebao da to razumije.
Čudim se tvrtki Ekonerg, da su izradili Idejni projekt CGO Resnik bez odlagališta. Pitam se, gdje su njihovi stručnjaci učili struku? Na nekom od danas desetak i više sve i sva učilišta iz okoliša i savjetovanja? Naravno da odlagalište nužno ne mora biti na lokaciji centra, ali svaki od do sada kod nas izgrađenih i planiranih CGO ima odlagalište na lokaciji. Ekonerg smatram vrlo neodgovornim i za tako nestručni prijedlog bi po mome morali odgovarati, ne samo materijalno.
Ako gradonačelnik Tomaševiće, nema neki as u rukavu, neku lokaciju tko zna gdje, ili višak novca da kao i do sada za odvoz otpada izvan Zagreba plaća puste milijune nekome, od zatvaranje Jakuševca 2028. godine nema ništa.
Postavlja se i pitanje kamo s proizvedenim gorivom, ali i kamo s proizvedenim kompostom i digestatom, ostatkom nakon bioplinskog postrojenje. To se na drugim CGO u Hrvatskoj odlaže.
Može li CGO biti dovršen do 2028. g.? S kojim će se problemima Zagreb suočiti ako projekt kako se danas planira krene u probni rad?
CGO bi mogao biti dovršeno, zašto ne. Problem odlaganja ostatka i plasmana proizvedenih frakcija će biti glavni problem. To je moralo biti predviđeno i predloženo već u Studiji gospodarenja otpadom za Zagreb i Zagrebačku županiju, i naravno potvrđeno u spomenutom Idejnom rješenju za CGO Resnik. Od svega toga u dokumentu Ekonerga niti traga. Takvim pristupom Ekonerg vrijeđa sve nas koji barem malo poznajemo ovu problematiku, a gradonačelniku Tomaševiću, koji nužno ne mora poznavati struku, čini veliku štetu. Da o šteti Zagrepčanima ni ne govorim. Osjetiti će posljedice još desetljećima, pri čemu bi one od CGO mogle biti „frankenstein“ u odnosu na ove od Jakuševca.
Hoće li Zagreb moći prodati GIO iz Resnika. Kakav je trend cijena na tržištu RDF-a?
Prodaja goriva iz otpada je više od iluzije. To je više od priče za malu djecu. Oni koji GIO jako dobro pripreme (Kaštiju, Marišćina, Bikarac,…) plaćaju oko 200 € po toni da im netko preuzme gorivo. Slično za preuzimanje GIO plaćaju i u Sloveniji, za dio kojeg ne mogu sami obraditi. U Sloveniji inače od 2008. postoji jedna energana na GIO u Celju, a sada je donijeta odluka o izgradnji još dvije, u Ljubljani i Mariboru.
Gradonačelnik slavodobitno govori kako će zarađivati i na prikupljenoj otpadnoj plastici. Nema u tome zarade. Iz žutog kontejnera se, prema praksi kod nas, može izdvojiti najviše 10 % korisnog materijala, od čega s malom ili nikakvom zaradom, čak kada bi i troškovi sortiranja bili zanemarivi. Umjesto zarade, kod nas se trošak preuzimanja miješane plastike kreće i do 350 € po toni!
Bilo bi interesantno da se pita gradonačelnika, i naravno Ekonerg gdje oni vide zaradu. Ne isključujem da znaju nešto što drugi ne znaju. Bilo bi lijepo da onda to znanje podijele sa drugima, a ne da ti drugi plaćaju, a mogli bi, po Ekonergu zarađivati.
Kao alternativu energani ste predložili spaljivanje u TE-TO na Savici? Koje preduvjete treba ispuniti za to?
TE TO bi trebao i mogao biti dio sistema iskorištavanja termičkog potencijala goriva iz otpada (GIO) za grijanje. Prije svega, mogla bi se iskoristiti i proširiti mreža za distribuciju topline. Naravno da se ne može samo tako zamijeniti gorivo i s plina preći na GIO. Kod toga bi se mogli koristiti možda samo dijelovi sistema. Korištenje GIO bi zahtijevalo dodatno pročišćavanje dimnih plinova, posebno da se eliminiraju potencijalno moguće emisije dioksina i furana, kojih kod korištenja plina nema. Svakako bi na TE TO trebalo zadržati i postojeće gorivo – plin. Sistem uvođenja GIO, uz paralelno (ne)korištenje plina nije jednostavan, ali inženjeri, barem oni od ranije, bi znali riješiti taj problem. Lokacija na Savici bi bilo dobra, iako ne mora biti jedina, i za kasniju preradu odloženog otpada na Jakuševcu, kako bi se taj prostor mogao prenamijeniti za neku vrijednu urbanu namjenu.
Kako komentirate činjenicu da za trenutni projekt nije izrađena nova studija izvedivosti, nego je sažetak napravljen na temelju stare nedovršene dokumentacije?
Ne znam što bih rekao na to. Očito se radi o želji politike, koju je ispunila respektabilna inženjerska tvrtka. I ne optužujem političare. Koliko smo samo odluka donijeli bez stručnih podloga? Političari svih boja su još 1990. godine, onako preko koljena odlučili da Zagreb, a ni Hrvatska ne treba energane na GIO. Naravno da je to bila lijepa muzika za obične građane. Neka se truju u Beču s njihovo spalionicom, ali mi to u Zagrebu „bogme ne bumo“. I zbog takvog i sličnih obećanja političari još uvijek dobivaju izbore. Optužujem struku, prije svega HUGO – Hrvatsku udrugu gospodarenja s otpadom i u ovom slučaju tvrtku kao što je Ekonerg, koji studijama i studijicama daju legitimitet političkim odlukama. Ja ih nazivam „dvorskim savjetnicima“. Možda sam previše puta spomenuo Ekonerg. Imao sam priliku pročitati Studiju utjecaja na okoliša za „piliće“ u Sisku, koju je izradila tvrtka Dvokut-Ecro, pa znam da je ono iz Kralja Lira, „da nije najgore kada kažeš ovo je najgore“, istina. I od Ekonergove studije ima gorih. Nema te želje politike, koju „dvorski savjetnici“ ne mogu uokviriti u lijepe korice. Svote koje za to dobivaju su više nego respektabilne, čime se i kod onih s ostatkom inženjerskog morala, ublaži svaka grižnja savjesti. Na žalost, slično se ponaša i naša akademska zajednica, a i mediji. Pa ovakvo stanje na području, ne samo gospodarenja s otpadom, ne začuđuje.
Rekonstrukcija bloka K postojeće plinske termoelektrane/toplane Savica snage 200 MWe i 140 MWt kako bi mogla koristiti otpad kao gorivo (npr. komunalni čvrsti otpad – RDF/SRF) bi bio kompleksan i skup zahvat jer za početak plinski kotlovi nisu kompatibilni s izgaranjem otpada. Morali bi se ili ugraditi novi kotlovi za otpad, ili instalirati dodatni sustav za sagorijevanje otpada (npr. fluidizirani sloj) paralelno s postojećim. Nadalje, izgaranje otpada zahtijeva višestupanjski sustav pročišćavanja (denitrifikacija, odsumporavanje, filtracija dioksina/furana, teških metala), što je znatno skuplje i kompleksnije nego kod plina. Potrebna je i pretovarna stanice, sustav za usitnjavanje i sušenje (ako se koristi RDF/SRF) te automatizirani transportni sustavi. Na osnovi usporedbe s europskim i regionalnim projektima konverzije TE TO Savica bi koštala od 70 do 265 milijuna eura.
Živim u Sisku, pa mi neki spočitavaju zašto se petljam u problematiku zagrebačkog otpada. Petljam se, jer sam po obrazovanju inženjer, pa me smeta čak i ako netko u Eritreji radi gluposti. Zašto u Eritreji? Prva mi je pala na pamet. Vjerovali ili ne, mene su učili da i inženjeri imaju neku vrstu „Hipokratove zakletve“. Liječnici imaju uzvišenu obavezu pomagati bolesnima, a uzvišena inženjerska uloga bi trebala biti da se spriječe grdanja nečega protivno prirodnim zakonima.
Možda posvetim još jedan poučak zagrebačkom otpadu, kada ostanu dva kandidata za gradonačelnika. Kada ostane jedan, po principu bona fide, poslati ću mu sažetak onoga što po mome može CGO Resnik, iz „frankensteina“ pretvoriti u „probuđenu ljepoticu“. Inženjerska nada ipak umire zadnja.
Viktor Simončič