Ništa nije teže, stoga ni vrjednije, od sposobnosti odlučivanja. – Napoleon Bonaparte
Zagrebački otpad ide dalje
Kada je počela kampanja za izbor zagrebačkog gradonačelnika ostao bih po strani, da me za savjet oko otpada nije pitao jedan od kandidata za gradonačelnika, Pavle Kalinić. Na svakom od ranijih 5 poučaka na temu zagrebačkog otpada sam napisao, kako se iskreno nadam da će me i drugi kandidati pozvati kako bi pomogao da Resnik ne postane „frankenstein“. Naravno da se radilo o retoričkoj izjavi. Tko da pita i pozove za savjet, kada su otpad i Jakuševac samo tema za političko prepucavanje, s poznavanjem problematike stečenom na službenom posjetu spalionici u Beču.
I nije bilo više od toga. Svi kandidati bi nešto promijenili, i svakako od toga bi bilo puno bolje od ovoga sada. Istini za volju, možda bi i bilo, kakvo je stanje. Znaju oni kako bi, ali kao u onoj seriji „Veliko Misto“, „ali ne mogu kasti“. Nije ni bilo prilike za nešto kazati, kada nije bilo rasprava kandidata s aktualnim gradonačelnikom. Njemu se moglo oponirati s drugačijom rješenjima od onoga što je uveo i što predlaže. To je izgleda znao samo Pavle Kalinić, koji je progovarao, preko do sada objavljenih 5 poučaka.
Potencijalna gradonačelnica Marija Selak Raspudić „u ništa“
Marija Selak Raspudić je dobila veliku priliku. Našla se „1 na 1“ s gradonačelnikom. Imala je jedinstvenu priliku da klasične političke pamflete pretvori u konkretne prijedloge. Za onoga tko zna, govorim samo o otpadu, jer u mnogim drugim stvarima ne smatram da je sadašnji gradonačelnik baš onako podbacio, bio je to zicer. Prazan gol bez golmana.
Na žalost, pretendentica za gradonačelnicu je promašila i gol i tribine i stadion i pogodila katedralu. Rekla je „da bi ukinula plave ZG vrećice i uvela drugu vrstu naplate po količini otpada“ . Na Tomaševićevo inzistiranje da precizira kakav bi to konkretno novi sustav naplate uvela, Selak Raspudić je rekla „da nije tu da nudi sva rješenja“. Tomašević se s pravo upitao: „Moja protukandidatkinja na konkretno pitanje o otpadu kaže da ona nije ovdje da nudi sva rješenja. A zašto je onda tu?”.
I ja se pitam, zašto se kandidira za gradonačelnicu ako na sva pitanja i probleme nema, gdje nešto želi mijenjati, alternativna rješenja? Naravno da se sve u Zagrebu ne mora mijenjati. Ali ono što se mora, i to odmah, je CGO Resnik, kako ne bi u odnosu na Jakuševec postao „frankenstein“. Mnoge druge stvari, kao promet i održivo stanovanje se ne mogu riješiti preko noći, ali postupanje s otpadom se mora, jer inače nadolazi „napuljski scenarij“.
Kandidatkinja za gradonačelnicu se pridružila grupi dosadašnjih kandidata, koji, iako nesposobni da problem sagledaju cjelovito, znaju riješiti problem otpada, naravno s iznimkom Pavla Kalinića koji je znao zašto i na koji način ukinuti plave vrećice.
T.T. i M.S.R. su me podsjetili na staru priču: Šest slijepaca susreće slona. Htjeli su shvatiti kako slon izgleda. Prvi mu dodiruje nogu i kaže da je slon poput palminog stabla, drugi mu dodiruje bok i kaže da je slon poput grubog zida. Treći mu opipava rep i kaže da je slon poput komada užeta. Četvrti je slijepac uhvatio slona za uho i zaključio da je slon najsličniji lepezi. Peti slijepac nakon dodira slonove surle izjavljuje da je slon poput velike zmije. Svaki je, došavši u dodir s drugim dijelom slona, uvjeren da je njegovo vlastito objašnjenje točno te da su drugi u krivu. Nitko od njih nije shvatio da svi doživljavaju samo jedan dio slona i da nijedno od njihovih objašnjenja nije potpuno. Plave vrećice u postupanju s otpadom su nešto kao dlake u slonovom uhu.
Greenwashing
Zagrebačka otpadaška „never ending story“ podsjetila me i na Greenwashing, koji se Planetom širi brže od Covida. Praksu kojom tvrtke, institucije ili čak vlade prikazuju svoje proizvode, usluge ili politike kao ekološki prihvatljive, iako to u stvarnosti nisu.
Evo nekoliko primjera s interneta: Naftna kompanije British Petroleum, iako preko 95% ulaganja i dalje veže uz fosilna goriva rebrendirala se u “Beyond Petroleum” – bez ili izvan nafte. Volkswagen je tvrdio da njihovi dizelski automobili ispuštaju malo štetnih emisija, no 2015. otkriveno je da su koristili softver za varanje na emisijskim testovima (Dieselgate). McDonald’s je predstavio papirnate slamke za koje se pokazalo da se ne mogu reciklirati. Coca-Cola učinila Greenwashing s Coca-Cola Lifeom – a sa 6,6% šećera je daleko od zdravog pića.
Primjera ima i kod nas. Greenwashing je i CGO Resnik. Promovira se da je zeleniji od zelenoga, a planira se bez nužno potrebnog odlagališta za dio otpada koji se ne može niti materijalno niti termički oporabiti. Energana će se kao graditi ako to pokažu studije, jer je u toku izbora nepopularno reći da bez energane nema rješenja. Ne zna se niti kamo će se s proizvedenim kompostom i digestatom. Zavarava se građane, kako će se na izdvojenoj plastici zarađivati, iako se zna da se za njeno zbrinjavanje plaća. Utjecaj ovakvog CGO Resnik na okoliša je neusporedivo veći od samog odlaganja na Jakuševac.
Greenwashing je i priča kako su u Zagrebu učinjeni nevjerojatni iskoraci na recikliranju. Istina, postotaka od 42 % postignut preko noći, je impresivan, ali za izdvojeno se plaća privatnicima (ništa protiv njih, trebamo ih) da to nekamo, pitanje je kamo, odvezu. Samo da bi se moglo hvaliti postotkom recikliranja, koji to nije, plaća se više nego nepotrebno. Po toni otpada koji se ne reciklira do 50 % mora se platiti nekih 26,5 €, a ako se ta tona odloži još 30 €. Ukupno 56,5 €. Za odvoz tog istog otpada Grad Zagreb plaća privatnicima 300 – 500 € po toni, a da je i više nego upitna oporaba. Godišnji nepotreban trošak, za malo zelenog gradskog brendiranja je blizu 20 miliona eura.
Greenwashing je bila i zabrana plastičnih vrećica debljih od 15 µm i tanjih od 50 µm. Istina, količina, u tonama upotrjebljene plastike za te vrećice je pala s blizu 1.500 tona u 2021. na samo cca 300 tona u 2022. Plastične vrećice deblje od 50 µm su dobile zamah, pa se u 2022. godini, umjesto od 538 tona iz 2021. godine, proizvelo vrećica debljih od 50 µm preko 2.000 tona. Zamah su dobile i vrećice tanje od 15 µm, pa je njih na tržištu završilo skoro za petinu više. I tako smo mi, unatoč zabrani tanjih od 15 µm i debljih od 50 µm, 2022. godine proizveli najmanje 450 tona više plastičnih vrećica, nego godinu dana ranije.
Ovo je šesti poučak posvećen problematici zagrebačkog otpada, kao „neteme“ lokalnih izbora. Ako u Zagrebu pobjedi Marija Selak Raspudić, napisati ću joj detaljniji prijedlog. Ako ostane T.T., podsjetiti ću ga na do sada napisano i proslijeđeno. I što poslije? Ne znam što će biti u Zagrebu, a za sebe znam. Pisati ću i dalje, držeći se one Slovačke: „Ja ću svoje od kukurikati, a hoće li svanuti nije moj problem“. Kukurikuuuuuuu…..
Viktor Simončič